Prijeđi na sadržaj

Rahim Ademi

Izvor: Wikipedija
Rahim Ademi
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 30. siječnja 1954.
Mjesto rođenja Karač, Vučitrn
Državljanstvo hrvatsko
Opis vojnoga službovanja
Čin General bojnik
Ratovi Domovinski rat
Važnije bitke Bitka za Šibenik
Operacija Medački džep
Operacija Oluja
Vojska Hrvatska vojska
Rod vojske Hrvatska kopnena vojska
Zapovijedao Zbor narodne garde
Odlikovanja Red kneza Domagoja
Red bana Jelačića
Red hrvatskog trolista
Spomenica domovinske zahvalnosti
Red hrvatskog pletera
Generali: Ivan Korade, Rahim Ademi, Ante Gotovina i ministar obrane Gojko Šušak s predsjednikom Franjom Tuđmanom na kninskoj tvrđavi nakon Operacije Oluje.

Rahim Ademi (Karač, Vučitrn, 30. siječnja 1954.), general HV-a.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Do 2001. godine

[uredi | uredi kôd]

Rahim Ademi je rođen u selu Karaču, u općini Vučitrn, na tadašnjem SAP Kosovu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu 1976., smjer topništvo, nakon čega je raspoređen na službu u Rogoznicu kraj Šibenika. Tu se i vjenčao sa suprugom Anitom s kojom ima dvije kćeri.[1] Dragovoljno je pristupio u HV (ZNG RH) u ljeto 1991., napustivši djelatnu službu u JNA po čijim je evaluacijama bio jedan od najsposobnijih topničkih časnika (vježbovno natjecanje s konca 1980-tih na kojem je bio drugi). Svoju hrabrost i strategiju kao zapovjednik HV odmah je pokazao obranivši grad Šibenik u napadu JNA i srpskih snaga u rujnu 1991., kao i zauzimanje nekoliko vojarni JNA u Šibeniku i okolici. 28. svibnja 1992. postaje brigadir Hrvatske vojske. Za zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić imenovan je 1993. godine. Svoje vojno umijeće je pokazao i u mnogo puta u 1993. Operacija Maslenica, kao i Operacija Medački džep, a potom i na području BiH u operacijama HV koje su vođene od studenoga 1994. do studenoga 1995. na potezu od Livanjskog polja – Dinare prema Mrkonjić Gradu tj. u Operacija Zima '94., kao i u svim važnim operacijama na području BiH i RH:

General Ademi svoje zadaće u Domovinskom ratu uglavnom je odrađivao na prvim crtama bojišnice.

Odlukom predsjednika Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška smijenjen je s dužnosti zamjenika zapovjednika Zbornog područja Gospić, kao žrtva koju je Hrvatska priložila međunarodnoj zajednici zbog prijetnja sankcijama, zbog navodnih zločina nad srpskim civilima u Medačkome džepu. Tijekom operacije Džep '93 u rujnu 1993. imao je čin brigadira. Tvrdi kako nije zapovijedao akcijom te da je zapovijedni lanac išao ovako Bobetko – Domazet – Norac. U više intervjua isticao je kako smatra da je žrtvovan jer je Albanac, da je zbog toga sporije napredovao u HV-u od ostalih, te da mu 1998. nisu dozvolili da razgovara s haaškim istražiteljima. Ademi se tijekom suđenja branio sa slobode. Bilo mu je zabranjeno komunicirati s javnošću čega se strogo pridržavao.

Optužnica na sudu u Haagu

[uredi | uredi kôd]

Dana 21. svibnja 2001. je sud u Haagu digao optužnicu protiv njega.[2] Ademi se 25. srpnja 2001. predao Haaškom sudu, a u veljači 2002. su ga pustili na slobodu s obvezom da ne ometa postupak. Sedam godina kasnije, 30. svibnja 2008. oslobođen je svih optužbi.[3]

Odličja i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. arhiv.slobodnadalmacija.hr, "BIVŠA VLAST MI NIJE DOPUSTILA DA SE 1998. ODAZOVEM I OBRANIM PRED HAAŠKIM SUDOM", Davorka Blažević, objavljeno 12. srpnja 2001., pristupljeno 26. prosinca 2012.
  2. http://www.un.org/icty/indictment/english/ade-ii010608e.htm
  3. http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,5,30,,121368.jl[neaktivna poveznica]
  4. narodne-novine.nn.hr pristupljeno 30.6.2009.